POVIJEST ŠKOLE

Prvi spomen postojanja učitelja “meštar školnik”, tj. latinski naziv “lada magistra” datira iz 1737. godine. Do sredine 19. stoljeća u Velikom Trgovišću ne djeluje učitelj, a naukovanje se prepuštalo privatnim poukama župnika. Pučka škola u Velikom Trgovišću s radom je počela 1860., zalaganjem velikog ilirca Tome Gajdeka, tadašnjeg župnika u Mariji Gorici. Nastava se održavala u župnoj kleti u Jezeru koja nije bila pogodna za nastavu. U Velikom Trgovišću sagrađena je nova školska zgrada 1891., u listopadu je počela pouka djece. Pučka škola na Strmcu počela je s radom početkom 20. stoljeća. Ljudi koji su djelovali u školi imali su mnogo naziva: mešter, školnik, vučitelj. Najbolje bi odgovarao naziv mešter dok nije bilo đaka ni nastave, a školnik ili vučitelj kad je poučavao djecu. Mešter je imao višestruku zadaću: morao je odgovarati svećeniku na latinskom jeziku dok je služio misu, pjevati na sprovodima, svirati orgulje i biti školnik, odnosno poučavati djecu. S početkom hrvatskog narodnog preporoda pojavljuju se škole po župama. Toma Gajdek u Zagorskim Selima otvorio je “župnu” školu. U župi Jezero ne govori se više o meštru-školniku, nego o poučavatelju. Javne škole još nisu uvedene zbog nepostojanja zaklade i uzdržavanja učitelja. Da se one uvedu i da se taj cilj što prije postigne, javne vlasti moraju se pobrinuti za zakladu i uzdržavanje. U doba nesređenog pitanja plaćanja učitelja u Jezeru se spominju: školnik Franjo Nožica svirao je 1826. orgulje s četiri registra, djecu nije poučavao i umro je oko 1836. Josip Gorupić- privremeni navučitelj djece te je do 20 osoba izučio čitati, pisati i računati, umro je 1848. Službeno nije u Jezeru bilo učitelja 1843. kad su već radili učitelji u okolnim župama Klanjcu, Kraljevcu, Rozgu, a 1854. i u Erpenji i Tuhlju. Konačno je i u župi Jezero poučavanje djece dobilo stalniji oblik. Za vrijeme Tome Gajdeka uvedena je po župljanima pučka škola s tri razreda, u župnoj kući u Jezeru, za djecu oba spola.

Kateheta je mjesni župnik, koji katehizira djecu dva puta tjedno po dva sata uz dobru metodu poznavanja vjeronauka. U to vrijeme djecu su poučavali Ilija Staroveški, Josip Jemeršić, Mato Šivoš, Matej Cerhauer.

Kako smo i spomenuli, nastava se održavala u župnoj zgradi u Jezeru, na brijegu blizu župne crkve, a tu je župnik imao vinski podrum. Škola se trebala preseliti u Veliko Trgovišće, ali neki su htjeli zadržati školu na brijegu u Jezeru, pa je došlo do teškog izgreda. O tome je župnik Augustin Kotši pisao u župnoj spomenici. Godine 1878. raspravljalo se da se škola preseli u gostionicu gospoštije Cesargrad-Novi Dvori u Velikom Trgovišću. Na sjednici se zaključilo da se zgrada “gospoštinjske oštarije” u Velikom Trgovišću iznutra pregradi i preuredi da bi što bolje služila nastavi. Zapisnik su potpisali općinski načelnik Albert Babić i općinski odbornici župnik Augustin Kotši, Ivan Novaković, Stipan Kontrec i Juraj Vutnaj.

Općina je za školu plaćala najamninu grofovima Erdödy. Dana 25. lipnja 1886. održana je u općinskom uredu važna sjednica - zaključeno je da se izaberu trojica koja će u ime općine sklopiti ugovor s gospoštijom novodvorskom o kupnji njezina zemljišta “za gradnju učione u Velikom Trgovišću”. Bile su to predradnje za gradnju prve prave školske zgrade u Velikom Trgovišću koja je bila potrebna jer je po nalogu županijske oblasti u Varaždinu obustavljena obuka u Velikom Trgovišću zbog loših uvjeta. Za vrijeme dok se ne sagradi nova školska zgrada nastava je premještena u Martinišće u kuću gđe Schneider koja je ustupila jednu sobu. Kada je dograđena nova škola u Velikom Trgovišću, preneseno je pokućstvo iz škole u Martinišću u Veliko Trgovišće. Pokućstvo nije odgovaralo u novim prostorijama pa se nabavilo novo. Redovna nastava u novoj školskoj zgradi počela je 19. listopada 1891. Bilo je upisano 193 učenika i učenica.

Školska zgrada u Velikom Trgovišću sagrađena 1890.godine