Vesna Parun rođena je na otoku Zlarinu 10. travnja 1922. godine. Zbog teške obiteljske imovinske situacije često se selila te je dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka. Osnovnu školu završila je na Visu, gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu, a nakon mature upisala je studij romanistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Studij je nakratko prekinula zbog rata i čestih oboljenja, no nakon par godina upisala je studij filozofije. Vesnu Parun život nije mazio te je zbog ponovnih oboljenja te dugogodišnje nesretne ljubavi prekinula studij. Nakon povratka iz Bugarske u kojoj je provela 5 godina, skrasila se u Zagrebu gdje je radila kao slobodna književnica postavši time prva žena u hrvatskoj književnosti koja je živjela isključivo od književnosti.
Posljednje godine života provela je u Stubičkim Toplicama, pomalo razočarana u teški život i ljude. Umrla je 25. listopada 2010. godine, u 88. godini života.

“Da si blizu”

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

izvor: http://www.ziher.hr