U prvome razdoblju književnoga rada, kada objavljuje Nasmijane pripovijesti, Kolarov pristup temi anegdotalne je prirode, a humor mu je bezazlen. Nakon zbirki novela Ili jesmo ili nismo i Mi smo za pravicu, sredinom 30-ih godina sasvim je sigurno da se Kolar iz bogate tradicije hrvatske seoske i malograđanske novele izdvaja svojim bolno humorističnim pogledom na društvo u kojem žive njegovi junaci. 

U opisima sela,  ključnoj temi Kolarove proze, nailazimo na tople, nenametljive, obične ljude. Negativnosti ljudskih naravi ne mimoilaze ni seoski ambijent, ali njima se Kolar ruga tiho, bez prevelike zlobe. Majstorski je uspijevao ocrtati tragičnu sudbinu pojedinca, nespremnog na žrtvu koja se od njega traži. Ostat će tako kao paradigmatski likovi hrvatske književnosti tragični junaci njegove Breze i Svoga tela gospodar, koji su preneseni i na filmsko platno, a scenskom djelu Breze pridružila se i dramatizacija Breze. U posljednjoj stvaralačkoj fazi Kolar dolazi do bespoštedne satire u knjigama Natrag u naftalin 1946. i Glavno da je kapa na glavi 1956. To su pripovijesti iz gradskoga života, i to onoga tijekom 2. svjetskog rata. 

Otkrivajući glavne probleme svoga vremena, znao je duboke misli i važne događaje izreći lako čitljivim, svakodnevnim jezikom. Radeći sporo i nenametljivo, napisavši relativno malo, Slavko Kolar ipak je dao osebujan prinos hrvatskoj književnosti. Slavku Kolaru književnost je bila uzgredan posao jer je jedan od malobrojnih pisaca koji je, završivši studij, radio u svojoj struci do mirovine.