POSJETILI SMO MEĐIMURJE

„Med dvemi vodami“

Međimurje – 26. listopada 2023.

          Svi smo čuli da „mamica su štrukle pekli“ dok „klinčec stoji pod oblokom“ i „grad se beli“, a „ljubav se ne trži, niti ne kupuje“. No, učenici su petih i šestih razreda naše matične i naše područne škole morali poći za obalama rijeke Mure ne bi li otkrili tko to tvrdi.

          Odgovore su pronašli u Muzeju nematerijalne baštine „Riznica Međimurja Čakovec“ smješten je u fortifikaciji Starog grada Zrinskih u Čakovcu.  Tamo se prezentiraju sva zaštićena nematerijalna kulturna dobra koja nalazimo na području Međimurja te vjerovanja i predaje kao oblik usmeno predajne baštine. Trenutno broje 13 nematerijalnih kulturnih dobara upisanih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, od kojih su dva upisana i na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva UNESCO-a. Nas su oduševili:  Umijeće izrade tradicijskih dječjih igračaka s područja sjeverozapadne Hrvatske, audio-zapisi Međimurske popevke, Tradicijsko lončarstvo na području SZ Hrvatske, Tradicijsko umijeće izrade čipke na području Svete Marije, Umijeće izrade tradicijske pokladne maske pikač, Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita – kinč, Umijeće izrade nakita – božićnog lustera,  te Hrvatske tradicije slavljenja sv. Martina biskupa. Otkrili smo da kad ti neko veli „ne kriči kak pozoj“, da se ta riječ odnosi na zmaja koji spava ispod Starog grada i tu i tamo izazove potres kad se promeškolji ako su stanovnici Čakovca budu zločesti.

          Nakon što smo se okrijepili uz laganu šetnju Čakovcem, obišli smo etnografsku zbirku, na riječnom plovećem mlinu u okolici Žabnika, a na rijeci Muri. Naučili smo kako se mljelo žito, što znači biti mlinar te kako je tekao život na hirovitoj rijeci. Iskusili smo i prijelaz preko rijeke pravom skelom.

          U najsjevernijem gradu Republike Hrvatske, Murskom Središću, obišli smo Centar za posjetitelje – Med dvemi vodami koji se smjestio na Trgu međimurske prirode 1, tj. jedinom hrvatskom trgu posvećenom prirodi. Naši su petaši i šestaši obišli njegov stalni postav prožet ljubavlju prema međimurskoj prirodnoj baštini, interpretacijsku brvnaru Moj hrast Adam te dječje igralište Rječica. Obišli smo i Poučnu stazu „Čovjek i rijeka“  koja nas je vratila u prošlost kada je uz Muru pasla stoka te se vadio ugljen. Njezin sadašnji izgled oslikava tradicijske vrijednosti predaka uz nastojanje da pripremi buduće naraštaje na kvalitetan i održiv suživot prirode i ljudi.

          Na toj nam je krasnoj terenskoj nastavi uprav međimurska popevka u svojoj materinskoj zipki otkrila kak vode sveudilj istim koritom teku i vreme brzo prohaja, a da bi Međimurje tak „lepo i zeleno“ ostalo, a istim tak i Zagorje, treba trdo delati i ono kaj je naše čuvati.

Kako nam je bilo možete pogledati u našoj fotogaleriji.

Natalija Huić, učiteljica engleskog jezika