Priča  je pronađena u pismu od  5. rujna 1936. koje su nasljednici poklonili fondaciji pisca u Zürichu, a irski izdavač čekao je da prođe 1. siječnja 2012., kad je istekao ugovor za autorska prava za Joyceova djela u Europi.  Inspiraciju je  Joyce dobio nakon što je unuku poslao poklon u obliku “malena mačka napunjena slatkišima”. Nekoliko dana kasnije, dok je po danskoj metropoli tražio još jedan dar za Stephena, Joyce je počeo pisati priču koja započinje ovako: “Ne mogu ti poslati mačku iz Kopenhagena jer nema mačaka u Kopenhagenu/Naravno, da je bilo mačaka u Kopenhagenu/No, možda ne tako tajanstveno ukusnih...” I nastavlja opisivati Kopenhagen u kojemu ništa nije onako kako se čini.

Izdavač  tvrdi  je kako je riječ o “malom dragulju koji pokazuje Joyceovu svjetliju stranu, njegov čudan smisao za humor, koji ponekad graniči s apsurdom. Priča je usto puna iznenađenja, kroz koju se provlači i arhaična nota. Uči djecu da razmišljaju na drugačiji način, da sve preispituju”. To je posveta drukčijem Joyceu: obiteljskom čovjeku i djedu, koji je lijepo pričao priče, poput njegova oca Johna Stanislausa, uglednog građanina Dublina.

Priča je ukrašena crno-bijelim ilustracijama muškarca s koferom, štapom i šeširom, crtežom miša na mjesecu sa rupama od sira..... a radilo ih je više autora.