ŠKOLA DANAS
Današnja školska zgrada otvorena je
4. srpnja 1971. pod nazivom OŠ Josipa Broza Tita .
U svom sastavu imala je područnu školu Strmec i Martinišće. Godine 1974. priključuje joj se Područna škola Dubrovčan koja je do tada djelovala samostalno.
Godine 1995. PŠ Martinišće pripojena je OŠ Zabok, tako da danas OŠ Veliko Trgovišće ima dvije područne škole PŠ Strmec i PŠ Dubrovčan.
Naša mala velika osnovna škola Veliko Trgovišće, koja ima čak 321 učenika, može se pohvaliti sa stručnim timom kojeg čine 39 vrlo stručnih i dobrih učitelja, od toga je 12 učitelja razredne nastave, 2 učiteljice u produženom boravku, a čak 25 učitelja predmetne nastave.
Škola ima 3 stručna suradnika uvijek spremna pomoći svima nama, malima i velikima, učenicima, ali i učiteljima.
Ne smijemo zaboraviti ni ostale odlične djelatnike ove ustanove koji se brinu za našu lijepu školu da postane još ljepša, a to je naše administarativno- tehničko osoblje.
Povijest škole
Školska zgrada u Velikom Trgovišću sagrađena 1890.godine
Prvi spomen postojanja učitelja “meštar školnik”, tj. latinski naziv “lada magistra” datira iz 1737. godine. Do sredine 19. stoljeća u Velikom Trgovišću ne djeluje učitelj, a naukovanje se prepuštalo privatnim poukama župnika. Pučka škola u Velikom Trgovišću s radom je počela 1860., zalaganjem velikog ilirca Tome Gajdeka, tadašnjeg župnika u Mariji Gorici. Nastava se održavala u župnoj kleti u Jezeru koja nije bila pogodna za nastavu. U Velikom Trgovišću sagrađena je nova školska zgrada 1891., u listopadu je počela pouka djece. Pučka škola na Strmcu počela je s radom početkom 20. stoljeća. Ljudi koji su djelovali u školi imali su mnogo naziva: mešter, školnik, vučitelj. Najbolje bi odgovarao naziv mešter dok nije bilo đaka ni nastave, a školnik ili vučitelj kad je poučavao djecu. Mešter je imao višestruku zadaću: morao je odgovarati svećeniku na latinskom jeziku dok je služio misu, pjevati na sprovodima, svirati orgulje i biti školnik, odnosno poučavati djecu. S početkom hrvatskog narodnog preporoda pojavljuju se škole po župama. Toma Gajdek u Zagorskim Selima otvorio je “župnu” školu. U župi Jezero ne govori se više o meštru-školniku, nego o poučavatelju. Javne škole još nisu uvedene zbog nepostojanja zaklade i uzdržavanja učitelja. Da se one uvedu i da se taj cilj što prije postigne, javne vlasti moraju se pobrinuti za zakladu i uzdržavanje. U doba nesređenog pitanja plaćanja učitelja u Jezeru se spominju: školnik Franjo Nožica svirao je 1826. orgulje s četiri registra, djecu nije poučavao i umro je oko 1836. Josip Gorupić- privremeni navučitelj djece te je do 20 osoba izučio čitati, pisati i računati, umro je 1848. Službeno nije u Jezeru bilo učitelja 1843. kad su već radili učitelji u okolnim župama Klanjcu, Kraljevcu, Rozgu, a 1854. i u Erpenji i Tuhlju. Konačno je i u župi Jezero poučavanje djece dobilo stalniji oblik. Za vrijeme Tome Gajdeka uvedena je po župljanima pučka škola s tri razreda, u župnoj kući u Jezeru, za djecu oba spola.
Kateheta je mjesni župnik, koji katehizira djecu dva puta tjedno po dva sata uz dobru metodu poznavanja vjeronauka. U to vrijeme djecu su poučavali Ilija Staroveški, Josip Jemeršić, Mato Šivoš, Matej Cerhauer.
Kako smo i spomenuli, nastava se održavala u župnoj zgradi u Jezeru, na brijegu blizu župne crkve, a tu je župnik imao vinski podrum. Škola se trebala preseliti u Veliko Trgovišće, ali neki su htjeli zadržati školu na brijegu u Jezeru, pa je došlo do teškog izgreda. O tome je župnik Augustin Kotši pisao u župnoj spomenici. Godine 1878. raspravljalo se da se škola preseli u gostionicu gospoštije Cesargrad-Novi Dvori u Velikom Trgovišću. Na sjednici se zaključilo da se zgrada “gospoštinjske oštarije” u Velikom Trgovišću iznutra pregradi i preuredi da bi što bolje služila nastavi. Zapisnik su potpisali općinski načelnik Albert Babić i općinski odbornici župnik Augustin Kotši, Ivan Novaković, Stipan Kontrec i Juraj Vutnaj.
Općina je za školu plaćala najamninu grofovima Erdödy. Dana 25. lipnja 1886. održana je u općinskom uredu važna sjednica – zaključeno je da se izaberu trojica koja će u ime općine sklopiti ugovor s gospoštijom novodvorskom o kupnji njezina zemljišta “za gradnju učione u Velikom Trgovišću”. Bile su to predradnje za gradnju prve prave školske zgrade u Velikom Trgovišću koja je bila potrebna jer je po nalogu županijske oblasti u Varaždinu obustavljena obuka u Velikom Trgovišću zbog loših uvjeta. Za vrijeme dok se ne sagradi nova školska zgrada nastava je premještena u Martinišće u kuću gđe Schneider koja je ustupila jednu sobu. Kada je dograđena nova škola u Velikom Trgovišću, preneseno je pokućstvo iz škole u Martinišću u Veliko Trgovišće. Pokućstvo nije odgovaralo u novim prostorijama pa se nabavilo novo. Redovna nastava u novoj školskoj zgradi počela je 19. listopada 1891. Bilo je upisano 193 učenika i učenica.
Škola u Strmcu otvorena je 1898. Školi u Velikom Trgovišću dograđen je kat i time se prostor proširio. Škola u Martinišću otvorena je 1936., a 1939. u Vižovlju. U školskoj zgradi u Velikom Trgovišću od 1941. do 1945. nalazi se neprijateljska vojska. Nastava se održava u općinskoj zgradi i privatnim kućama. Godine 1952. škola u Velikom Trgovišću postaje sadašnja osmogodišnja škola, a 1958. postaje središnja škola s područnim školama u Martinišću i Strmcu. Dana 31. kolovoza 1962. ukinuta je škola u Vižovlju te je pripojena Strmcu, ali školska zgrada nije bila dovršena pa se nastava u prvom polugodištu održavala u privatnim odjeljenjima u Vižovlju. Godine 1965. za školu Strmec nabavljen je i prvi televizor, a sljedećihgodina dolazi do znatnijih poboljšanja uvjeta školovanja.