2022-04-29 00:19:07

INTERVJU S VLATKOM HABULIN

 

Profesorice Habulin,  Vi ste najveći knjigoljubac na našoj školi pa možete li nam reći kako se postaje knjižničarkom?

Knjižničarkom se postaje nakon završenog studija bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilista u Zagrebu. Nakon završenog studija Filozofije i Religijskih znanosti zaposlila sam se na radnom mjestu nastavnice Filozofije, Logike i Etike u Ekonomskoj i birotehničkoj školi u Bjelovaru na kojem sam provela sedam godina. Kako sam oduvijek voljela književnost, ali i ostale vidove umjetnosti te rad s djecom i mladima, odlučila sam završiti još jedan fakultet - željela sam da to bude bibliotekarstvo. Knjižničari su zaista u doticaju sa svim izvorima informacija i znanja i to je ono što me vodi u mojem zvanju: mogućnost dijeljenja znanja i utjecaj na odgoj i obrazovanje mladih osoba.

     Čime se bavi knjižničar?

Knjižnjičar se bavi prikupljanjem, obradom, čuvanjem te davanjem na korištenje knjižne i neknjižne građe korisnicima knjižnice. Osim toga, naročito školski knjižničar ima obavezu poticati čitanje i pružati određene informacijske usluge svojim korisnicima.

     Što je najzanimljivije u Vašem poslu?

 Najzanimljiviji je dio mog posla komunikacija s korisnicima, učenicima i odraslima. Jako me veseli i zanimljivo mi je stalno upoznavati nove književne naslove i djela, a posebno me interesira rad ilustratora. Prošle mi je godine bilo najzanimljivije pročitati nagrađen roman Elizabete Končić, defektologinje naše škole. Naime, ona je prošle godine za svoj roman Pošta za Li dobila prestižnu nagradu Grigor Vitez. E, to trebaš pročitati!

Hm, stvarno sam već i trebala, alii demo dalje… Znam Vas od prvog dana prvog razreda. Otkad radite u ovoj školi i jeste li zadovoljni svojim poslom?

Fotografija: Jakov Korade, 8.a

U Osnovnoj školi Veliko Trgovišće radim od 2007. godine i ponosna sam jer osjećam da sam našu školsku knjižnicu „podigla na noge“. Po mojem dolasku fond školske knjižnice nije bio uređen po pravilima struke, ne mogu nazrijeti iz kojih razloga, pretpostavljam da je glavni razlog nestručno vođenje knjižnice i svojevrsni nemar prijašnjih zaposlenika knjižnice. Bilo je potrebno dosta vremena da sredim fond, a još i danas nije završeno moje nastojanje da školsku knjižnicu približim učenicima i djelatnicima škole kao središnju točku života škole.

 Koji biste ciljeve željeli ostvariti u profesionalnom smislu?

Velikim uspjehom u profesionalnom smislu smatram izradu projekta kojim smo od Zaklade Adris 2014. godine dobili  donaciju u iznosu 24 000 kuna za nabavu lektirnih naslova i naslova namijenjenih čitanju iz užitka. Smatram da bi knjižnica trebala u svojem fondu imati čim više aktualnih naslova slikovnica i knjiga za djecu i mladež jer to olakšava provedbu poticanja čitanja i školsku knjižnicu čini zanimljivom i privlačnom učenicima. 

Izrazito mi je žao što PŠ Dubrovčan nema školsku knjižnicu, premda je riječ o osmorazrednoj školi i potreba za školskom knjižnicom postoji. Zasad se u školi u Dubrovčanu  nalazi dio knjiga koji smo premjestili iz fonda knjižnice u matičnoj školi, riječ je o obaveznim lektirnim naslovima dio kojih smo pribavili sredstvima iz Dječjeg participativnog proračuna Krapinsko-zagorske županije. Nadam se da ćemo  u dogledno vrijeme uspjeti osnovati i školsku knjižnicu u PŠ Dubrovčan pa je to sad jedan od mojih prioriteta.

     Uvijek me zanimalo što se događa sa starim oštećenim knjigama?

Stare i oštećene knjige  izlučuju se iz fonda školske knjižnice prema Zakonu o reviziji i otpisu knjižne građe. Građa koja je oštećena na bilo koji način mora se odstraniti iz fonda knjižnice, a knjižnice su dužne svakih nekoliko godina provoditi reviziju tih starih oštećenih knjiga. Nakon revizije i otpisa knjige se mogu pokloniti ili  baciti u stari papir i tako reciklirati.

     Posuđuju li učenici samo lektiru, odnosno uđu li u knjižnicu samo kad to baš to moraju?

Knjižnice su odavno prestale biti mjesta  gdje se samo posuđuje lektira. Učenici  često dolaze u školsku knjižnicu da bi posudili neku slikovnicu ili knjigu za čitanje iz užitka, vole čitati dječje časopise, vrlo često dolaze po neki podatak koji im je potreban, a osim toga knjižnice su i mjesta za druženje i za kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Nažalost, s epidemijom knjižnica je prestala biti mjesto druženja učenika, mjesto živahnog razgovora i zajedničkog čitanja i proučavanja knjiga i časopisa.

     Jeste li pročitali sve lektire kad ste to trebali?

Jesam, u osnovnoj sam školi čak i unaprijed pročitala lektire koje su bile na popisu, bila sam nestrpljiva i znatiželjna saznati što u njima piše i s tom sam praksom nastavila u srednjoj školi.

     Za koje su sadržaje učenici najviše zainteresirani?

Učenici najviše vole čitati i posuđivati stripove te knjige o Harry Potteru, vole čitati knjige koje su napisali autori poput Sanje Pilić, Sanje Polak, Hrvoja Kovačevića, Jasminke Tihi-Stepanić, a osim toga vole popularno-znanstvenu literaturu koja se bavi temama kao što su geografija, životinje, svemir i slično.

     Negdje sam čula da knjiga može imati ljekovitu moć. Je li to istina i kako je to moguće?

Da, to je istina, knjige stvarno mogu imati ljekovitu moć, a time se bavi disciplina koja se naziva biblioterapija. Naime, čitanjem određenih književnih tekstova čitatelj može pronaći rješenje za neke svoje probleme ili tešku životnu situaciju. Čitanje knjiga može pomoći osobi da prevlada neke negativne osjećaje kao što su strah, tuga ,razočaranje...

     Što volite čitati?

Najviše volim čitati romane, nije važno koja je tema romana. Važno mi je da me knjiga od početka zaokupi i potakne na razmišljanje, a volim pročitati i knjige za djecu i za mlade. Osobito volim pročitati lijepu i dobru slikovnicu.

     Koja vam je najdraža knjiga iz djetinjstva?

Ooo, to je za ljubitelja knjiga jako teško pitanje…ne znam koja me knjiga baš prva zaokupila, no svakako mi je u dragoj uspomeni ostao roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića, a sjećam se da sam jedno ljeto zaista uživala u romanu Roberta Louisa Stevensona Otok s blagom.

     Da ste knjiga, kako biste se zvali?

Izgleda da je krenuo set teških pitanja… sad kad bih razmislila… možda bih samo jednom rječju mogla izreći taj naslov… vjerojatno bi to mogao biti Optimizam.

     Vaš omiljeni citat iz knjige.

Posebno mi se sviđa misao Aurelija Augustina, u svojim je ispovijestima napisao da je putovanje kao knjiga, onaj tko ne putuje, pročitao je samo jednu stranicu.

A koju biste knjigu ponijeli na pusti otok?

Hm, s obzirom na trenutnu situaciju, mislim na pandemiju, u knjižnici se ponekad osjećam kao na pustom otoku, ali nadam se da će to uskoro proći. No, kad već moram birati, na pusti bih otok ponijela roman čileanskog pisca Roberta Bolana koji se zove 2666, riječ o mojem omiljenom piscu i  jednom veoma opširnom djelu s puno stranica tako da bih imala dovoljno vremena na pustom otoku za čitanje.

     Još i sad u šestom  razredu ne mogu reći da baš tečno čitam, ponekad je teško, no ne odustajem. Sjećate li se kad ste naučili čitati i je li Vama bilo teško?

Vjerujem u tebe i znam da nećeš odustati, toliko te avanuture čeka u knjigama. Ja sam naučila čitati u petoj ili šestoj godini života, uglavnom prije polaska u prvi razred. Meni nije bilo teško, nekako mi je to išlo spontano lako, a i bila sam znatiželjna, zanimalo me što se krije iza znakova i slova.

 

     Kad je najbolje čitati, recimo ja čitam kad mi je dosadno ili kad sam usamljena, većinom je to navečer. Je li to vrijeme dobro za čitanje?

Svako je vrijeme  dobro vrijeme za čitanje,  obično čitam u vlaku kad putujem na posao ili se vraćam s posla, ali volim pročitati dobru knjigu ili neki odlomak iz knjige kadgod za to imam vremena.

     Volim čitati romane u kojima je radnja napeta sve se odvija brzo i nema puno opisivanja, je li to loše?

To nikako nije loše,  svaki čitatelj ima svoj poseban ukus, svatko voli nešto drugo, kao što smo različiti ljudi, tako imamo i različite ukuse u čitanju i ti ukusi se tijekom godina životnog iskustva mogu i promijeniti.

     Ispričajte nam neku anegdotu s kniižničarskog posla. Sigurno ih je bilo!

Anegdote u knjižničarskom su poslu vezane uz neke duhovite, smiješne i pogrešne upite o nazivima knjiga. Sjećam se da je jedna osmašica umjesto knjige Čuvaj se senjske ruke tražila naslov Čuvaj se sinjske alke.

Naše bi učenike  sigurno zanimalo i što radite kad niste u našoj knjižnici ili u potrazi za dobrim štivom?

Osim što sam školska knjižničarka, povremeno se bavim prevođenjem s engleskog jezika ili pišem poeziju u prozi. Volim pogledati kazališne predstave i izložbe, a opušta me pilates. Eto, nisam stalno u knjižnici, možete mi sresti i na drugim mjestima 😊.

     Znate onu izreku Reci mi s kim se družiš i reći ću ti kakav si … procjenjujete li  ljude prema knjigama koje čitaju?

 Ne procjenjujem ljude po knjigama koje čitaju jer smatram da je svako čitanje vrijedno i dobro i  pomaže u izgrađivanju osobe.

     Što su za Vas knjige?

Knjige su za mene najodaniji životni suputnici, nepresušni izvori informacija i znanja te temelj za bogat i sadržajan život.

     Na kraju možda neki savjet za naše čitatelje koji još nisu postali redovni posjetitelji knjižnica, ali i za one koji to već jesu.

Moj je savjet za sve da se odvaže u avanturu čitanja i tako  obogate svoj život. Čekam vas u knjižnici!


Osnovna škola Veliko Trgovišće