KROTITI – (koga, što) – nesvršeni glagol (prezent: krotim, krotiš…; gl.prilog sadašnji: kroteći; glagolska imenica: kroćenje

Mali princ krotio je lisicu. Nadam se da ću ukrotiti jelena. Gospodar je morao krotiti divljeg konja.

PAZI!

Nije isto kroćenje (od krotiti – događa se jotacija: krot + -jen = kroćen + -je = kroćenje) i kročenje (od kročiti).

kroćenje lava – pripitomljavanje lava

ALI

kročenje lava – koračanje lava